Završetkom osmog razreda započeli smo novo razdoblje u svome životu. Prije samo dva tjedna počela je škola i ponovno smo prvašići, postali smo učenici III. gimnazije u Zagrebu. Prvi dan čim smo ušle u tramvaj osjetile smo nelagodu koja je trajala cijeli dan. Nismo se vratili u poznate klupe već u nepoznate. Svima nam je bilo neugodno, a posebice zbog starijih generacija. Kolege iz razreda i ostali učenici su vrlo jednostavni, komunikativni, a također nam pomažu da se lakše snađemo i uklopimo u njihovo društvo. Razrednici su ostavili odličan dojam ne samo na naše razrede nego i na sve ostale prvašiće. Stekli smo dojmove o školi promatrajući novu okolinu. Imamo mnogo novih mogućnosti koje nam pomažu u sportskom, osobnom i intelektualnom napredovanju.
U tome nam pomažu profesori koji su nam uvijek voljni pomoći i dati savjet. Profesori koje smo do sada upoznali su vrlo zahtjevni i pravedni, traže mnogo, ali i mnogo daju. Sama škola s obzirom na starost i ne izgleda loše, ali svima bi nam dobro došla klima po ljetnoj vrućini. Primjetili smo da trećaši nisu baš zadovoljni našom generacijom,što smo shvatile kada je jedna učenica izjavila prijateljicama: “Umrijet ću s ovim prvašićima.“ Oni ne razumije koliko je nama teško i čini se da su zaboravili kako je biti prvašić u potpuno novoj školi. Unatoč svemu, ovdje nam se sviđa i premda smo tek na samom početku čini nam se da ćemo uživati u našem gimnazijalskom dobu.
Dorotea Dominik i Klara Kamenar, I. e
Annamaria Grgić i Lana Padović, I. d