III. gimnazija Zagreb

Mogao bih pisati nešto o Acoustic Guitar Festivalu, koji se zbio u Green Goldu ili o raspletu sezone NBA-a… možda da pišem o nekakvoj izložbi… padaju cijene goriva, vremenska prognoza kaže da će idući tjedan biti promjenjivo…“ Odlučiti se za temu, najteži je dio posla. Ovaj put, nakon nedugog razmišljanja, odlučio sam se za nešto drugo: pisati ni o čemu posebno.

Gotovo je! Još četiri dana povlačenja po hodnicima, čekanja u gužvi pred kantinom i spavanja u razredima. Sunce je učinilo svoje, svaki sljedeći dan je sve teži. U ovom trenutku mi se sve (četiri godine) još samo mutno javljaju u sjećanju i imam osjećaj da je vrijeme brzo i bezbolno prošlo. Netko boljeg pamćenja sigurno zna koliko je bilo dobrih i loših, umornih i veselih, stresnih i mirnih dana u tom periodu; koliko je ljudi i profesora počelo s nama, a otišlo prije nas; koliko često se kvario aparat za kavu; koliko puta je profesor Banovac prozivao učenike imenima poput „Joakim“ ili „Džo“; koliko puta je nestalo struje; ma koješta.

Našlo bi se tu materijala za poveću knjigu, ali nema potrebe prekapati po uspomenama, možda je i bolje ovako sve ukratko preletjeti i ostaviti iza sebe.

Ne mogu još reći hoće li mi sve ovo nedostajati, vjerojatno treba proći određeno vrijeme da bih mogao na to dati odgovor. Mogu samo primijetiti da sam se zajedno s ovom zgradom, nekako proporcialno, mijenjao i ja sam. Zbogom Kušlanova!

Matej Baneković, IV. a