Kao i većina mojih prijatelja, ovu subotu provest ću na instrukcijama. Ponekad se sama, kao i moji roditelji, pitam zašto uopće idem na instrukcije?
Naime, ako postoji dopunska (a najvjerojatnije postoji) nitko se ni ne trudi da ju pohađa, kako onda usvojiti gradivo koje nismo shvatili na satu? Kada profesori pitaju je li sve jasno, samo se međusobno pogledamo, nasmijemo i kažemo da je sve jasno (iako je to jedna velika laž). Kada pitam prijatelje za pomoć, to najčešće propadne zbog neorganiziranosti i onda se pomirim da ću 150 kuna praktički baciti u vodu (a za to sam mogla svašta kupiti). Za razliku od nas 4. e razred jako je organiziran te tijekom tjedna i subotom imaju instrukcije u školi koje vode učenici koju razumiju taj dio gradiva. Trebali bismo se ugledati na njih, postati organiziraniji i potrošiti tih 150 kuna namijenjenih za instrukcije, na nešto pametnije.
Karla Beljo, II. b