III. gimnazija Zagreb

Dana 6. svibnja 2010. (četvrtak) išli smo u kazalište Gavella pogledati predstavu „Alabama“.  To je jedna potresna, snažna i dojmljiva priča o „urbanoj Panoniji“. 

Govori o jednoj obitelji koja se morala preseliti u Ameriku, točnije u Alabamu, zbog rata. Živjeli su tamo sedam do osam godina. Ispisali su svoga sina iz privatne gimnazije pošto mu nisu mogli plaćati školovanje. Potresen time, odlučio se osvetiti svima koji su mu se narugali. Došao je u trgovački centar i ubio petero ljudi, a ranio četvero. I sada, deset godina kasnije, njegova ga majka i dalje vidi i osjeti njegovu prisutnost. Ona ne može baciti njegov pepeo jer se boji da će on tada nestati iz njezinog života. Nakon posjeta majke curice koju je on ubio, Goranova majka je uspjela baciti njegov pepeo, a Goran je dobio oprost. Davor Špišić nastoji nanovo zalijepiti obiteljske krhotine, pomiriti nepomirljivo i vratiti tračak nade, a manirom rasnog majstora to naposljetku i uspijeva. U predstavi glume Filip Križan, Marina Nemet, Zoran Gogić, Antonija Stanišić Šperanda, Enes Vejzović, Perica NartinovićiDarko Milas.

Što se mene tiče, predstava je bila odlična, usprkos tome što je užasno depresivna i potresna. Predstava je lako shvatljiva i gledljiva. Ima par potresnih scena, kao kada Goran uzme pištolj i počne pucati. Sve u svemu, bilo je super i preporučam vam da pogledate tu predstavu.

Katarina Poljak, 1.d