Internet, novine, televizija i svi ostali mediji prepuni su informacija i čini se kao se lako informirati i sve saznati. No, prosurfate li malo duže i prelistate li pažljivo novine, primijetit ćete da su informacije i više nego kontradiktorne, a dokazi s obje strane čine se nepobitni! Kažu da je cjepivo požurivano u laboratorijima i nije testirano u potpunosti, ali neki tvrde da je s cjepivom sve u redu. Kažu da može rezultirati Guillian-Barreovim sindromom, oblikom paralize vrlo opasnim po život, no je li to zaista tako? S jedne strane potvrđuju da cjepivo sadrži opasne količine žive, dok s druge strane to spretno pobijaju. I što sada da jedan običan laik vjeruje? Koga uopće pitati i kome se obratiti za iskreno i točno mišljenje?
Moj savjet je da se ne zatrpavate informacijama s jedne strane, već pomno i pažljivo pratite obje priče i dobro pazite što nam govore. Na primjer, nedavno su upitali američkog predsjednika Barracka Obamu je li cijepio svoju djecu. Njegov odgovor je bio spreman, a rekao je da nije jer da nije ostalo dovoljno cjepiva za njegovu obitelj u prvoj turi. Nije ostalo dovoljno cjepiva za Obamu i njegovu dječicu? U državi u kojoj je nemoguća misija dobiti zdravstveno ako ste se ikad u životu prehladili pa ljudi štede na andolima a kamoli na cjepivima za svinjsku gripu, Barrack Obama nije uspio doći do cjepiva jer on, naravno, ipak kao predsjednik najmoćnije svjetske države mora za njega stajati u redu, pa su svi ostali Amerikanci, s jadnim zdravstvenim osiguranjima koje ne pokriva gotovo ništa, pobrali cjepiva prije njega. Oh, jadni Barače.
Priča ide dalje. Znate li koje su tvrtke postavile cjepivo na tržište? Neke od njih su Baxter AG i Baxter International, u nazivu se vidi da su tvrtke partnerice. Postoje dokazi da su te tvrtke patentirale cjepivo protiv H1N1 tek nekoliko mjeseci prije nego što se mali Meksikanac zarazio i bio potvrđen kao prvi slučaj. Jesu li vlasnici ovih firmi bili proroci ili je slučajnost da su razvili cjepivo protiv bolesti prije nego je bolest uopće počela svoj pohod protiv čovječanstva?
Pogledajmo na trenutak statistike. Znate li koliko je ljudi potvrđeno dobilo svinjsku gripu? Puno! A koliko je od njih umrlo od svinjske gripe? Puno manje, ali ipak puno, kažu mediji. Pravi podatak je da je od svinjske gripe na svjetskoj razini umrlo oko cirka otprilike više-manje 0,4% zaraženih. Čini se malo, ali kad pogledate da je to na svjetskoj razini, ipak i nije tako olakšavajući podatak. Ili ipak jest? Stopa smrtnosti za običnu gripu je, ne biste vjerovali, vrlo slična ovoj koja se tiče popularne svinjske gripe. Treba li uopće vjerovati statistikama?
Statistike se rade u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) koja prikuplja svjetske podatke, a podatke prikuplja od drugih zemalja tako da ih upita što su oni izračunali, a u SAD-u si svinjsku gripu dijagnosticirate sami, preko interneta, bez laboratorijskih pretraga dok se u Velikoj Britaniji isto čini preko telefona gdje vam netko od operatera pomaže da si sami dijagnosticirate smrtonosnu bolest. Ti operateri moraju biti stariji od 16 godina (prava dob za priopćavanje populaciji da umire za nekoliko dana) i moraju biti sposobni razgovarati s ljudima na telefon. Vjerujete li još uvijek statistikama i stopama smrtnosti?
Pogledajmo na trenutak stanje u Hrvatskoj. Neki dan na radiju se čula vijest: „Jučer je na tom i tom mjestu umrla prva žrtva svinjske gripe kod nas, čovjek taj i taj“. I nekoliko trenutaka kasnije: “Sad će se napraviti testovi da se vidi je li ta osoba zaista umrla od svinjske gripe ili nečeg drugog.“ I tako nastaju statistike. Čovjek je nakon prve rečenice ubačen u statistiku i postao prva žrtva u Hrvatskoj, ali nakon druge nije izbačen…
Još jedna naša televizija objavila je nedavno proglas o pandemiji, puno će ljudi umrijeti, svi se pazite, nosite maske, ne čačkajte zube itd. Zadnja rečenica: „Bolest je u pravilu blaga, poput obične prehlade, tako da ju je moguće i prehodati. Komplikacije se javljaju tek u manje od jedan posto oboljelih.“ Pa tko je ovdje lud?
Dokaza, kontradiktornosti, nebuloza i senzacionalizama ima svakakvih i bezbroj. Ovo su bili samo neki od njih, a članak bi bio predug kad bih ih nabrojao baš sve. Osim toga, moj osvrt je u većini samo jedna strana priče, ona protiv cijepljenja, ali postoji i druga. Na kraju želim vam samo poručiti da odlučite sami. Slušajte svoje glave i svoja srca, ne dajte se nagovarati ni od koga pa čak ni vlastitih roditelja ako vjerujete da je ovo svjetsko zlo neprirodno i u najmanju ruku čudno te da „lijek“ mora biti isto takav, a oni vam govore suprotno. Ne pristajte ni na šta u što niste sigurni, koliko to možete biti, u ovo čudnovato „piši što strašnije i prodaj što više“ vrijeme.
Ne vjerujte ni meni! Molim vas, odlučite sami jer ste za sebe i svoj život odgovorni samo vi!!
Matko Buntić, 4. e
