III. gimnazija Zagreb

U mjesecu dominacije filma "50 nijansi sive" dodijeljeni su Oscari. Tko ga je sve dobio? Nemam pojma. Zašto?  Jer se naši mediji  bave toaletama u kojima su dame i gospoda šetali crvenim tepihom. Po broju komentara na haljine i frizure, netko tko nije upoznat s Hrvatskom mogao bi pomisliti da smo zemlja s izrazito visokokvalitetnom i cijenjenom modom i jos cjenjenijim modnim kritičarima. 

Perilica dulje živi uz Perwol?!

Nismo? Ne! Godišnje imamo dvije do tri medijski popraćene revije. Jedna od njih je Perwol Fashon Week. Realno, nijedna država koja modu shvaća ozbiljnim zanatom ne bi dopustila da ispred imena tjedna mode stoji sponzorski naziv tekućeg sredstva za pranje rublja. I onda jos scena izlaska dizajnera na pistu sa zelenim pakiranjem ranije spomenutog prozivoda i izrazom na licu koji viče "Maknite mi to iz ruke!"

Da ne bi došlo do nesporazuma, Hrvatska ima kvalitetnih dizajnera. Neki su se čak i uspjeli probiti na tržištu. Rijetki su to učinili oslanjajući se samo na svoje znanje i kreativnost. Više je onih koji su svoju popularnost stekli preko poznatijih prijatelja, muževa, rođaka koji su ih nesebično promovirali. Nažalost, ima onih koji takvu priliku nisu imali. Još čekaju dan kada će svoje kreacije moći ponuditi svijetu i kada će ih taj svijet novčano nagraditi za njihov rad. Dotada će biti ono što jesu, umjetnici. 

Ajde, bar cijenimo naše umjetnike? Ne!

Ljudi lude za 50 nijansi sive. Sudeći po komentarima, film je loš.  Baš loš.  Šteta što oni koji vole soft porn komendije - drame - trilere - horore nisu shvatili da Hrvatska takav film ima već nekoliko godina. Mlada je redateljica Irena Škorić još 2011. režirala film 7seX7. Njen je film u tri mjeseca prikazivanja pogledao jednak broj gledatelja kao 50 nijansi u mjesec dana. Sve je to neobično. Statistički, konzervativni smo kršćani koji nemaju veliku toleranciju prema različitima, a hrlimo u kina gledati ljude koji (...) svašta nešto.  

Valja uzeti u obzir da je sedma umjetnost cjenjenija od ostalih. Možete misliti kako je biti suvremeni slikar ili kipar u Hrvatskoj.  Prepoznaju te na ulici? Ne! Prepoznaju te oni koji bi trebali? Ne! Izlažeš u galerijama, a prate te lokalni mediji? Ne! Otužno? Da!

Hrvat dlaku mijenja, ali ćud nikada!

Glavno da je u nas Hrvata srce junačko i hrvatsko. Duša nam je kockasta kad za to dođe vrijeme (svake četiri godine). S druge strane, dućani moraju marketinškim trikovima provoditi akcije "Kupujmo hrvatsko". Čak se i Lidl smilovao pa je uz beskonačno mnogo stranih proizvoda otkupio i nekoliko naših. Od mene toliko.