preskoči na sadržaj

III. gimnazija Zagreb

Login

 

Zlatni grad

Nevena Cukrov, III. e

Bio je četvrtak navečer i trebali smo se još odmarati od iscrpljujućeg dana u školi, no dio trećih razreda se okupio na Borongaju te smo polako krenuli prema Pragu. Nakon deset sati vožnje sa puno, a možda i previše puš-pauza vodič nam je objavio da smo napokon stigli.

Dočekao nas je kišni grad, ali vremenski uvjeti nas nisu spriječili da krenemo u obilazak. No dok smo mi oduševljeno promatrali centar zlatnog grada, rijeku Vltavu i panoramu grada s Karlovog mosta, sunce nam se ukazalo. Vodič nam je pokušao na zanimljiv način prenijeti priče o praškim znamenitostima i burnoj povijesti grada, no kako i pretpostavljate, samo su rijetki slušali. Kada je došlo očekivano slobodno vrijeme, podijelili smo se. Dok su neki odlučili doživjeti pravu češku atmosferu i posjetiti autentične praške pivnice, ostatak ekipe se razbježao po McDonald'sima, Burger Kingovima i Starbucksima. Nakon prekratkog lutanja po gradu vratili smo se u bus i zaputili u hotel.

Nakon večere i spremanja dvije trećine skupine otišlo je u jedno od najpopularnijih praških mjesta za izlazak, klub HanyBany. Osim nas klub je ispunjavalo još dvanaest Čeha i dva konobara. Bilo nam je  odlično i oduševili su nas profesori koji su ovu noć ovjekovječili svojim plesom. Kada smo se vratili u hotel, bili smo toliko mrtvi da smo se samo srušili u krevete.

Iduće jutro „veseli i odmorni“ krenuli smo prema maketi Eiffelovog tornja, dvorcu Hradčany i jednom konju, samostanu koji proizvodi svoje pivo i najsavršenijem obzoru grada i katedrali sv. Petra koja je sve ostavila bez teksta. I tu smo se oprostili od našeg voljenog Praga i krenuli prema Beču u koji smo stigli u subotu navečer. Svi smo se pokupili u McDonald's i čekali povratak za naš voljeni Zagreb.

U ranim jutarnjim satima, iscrpljeni i željni sna, vratili smo se na početne položaje. Iako smo se svi što prije htjeli dočepati svojih kreveta, ovaj posjet Pragu će nam još dugo vremena ostati u jako lijepom sjećanju. 

 

„Škola u prirodi“- Budimpešta

Domagoj Filipović, II. b

Petak, 6.00, zora. Na borongajskom okretištu skuplja se sva silina djevojčica i dječaka s koferima u ruci i torbama na leđima. Uskoro polazimo u Budimpeštu. Naravno, sve je to išlo uz milozvuke raznih pevaljki u izvedbi našeg „zbora“.

Nakon mukotrpnog putovanja, krenuli smo u razgledavanje Pečuha. Slikali smo se pored zidina, i tako to… Vrativši se u bus, uputismo se 200 kilometara dalje, dodatna dva sata felšanih tonova naših glazbenih nada III. gimnazije.

Kada smo konačno stigli u Budimpeštu, uzeli smo sobe, večerali i prošetali Peštom. Kako smo bili podosta umorni, a i Budimpešta je puna pijandura koji alkohol podnose lošije od mojeg brata u 2. razredu osnovne i valjaju se po ulicama koliko ih je oduzelo, brzo smo se vratili. Vjerujte, to je bolno gledati. Kako god, vratili smo se i odlučili poveseliti se uz nešto narodno. Naravno, na najvećoj glasnoći. Izgleda da Mađari ne vole balkansku muziku jer su zaštitari i razrednici došli nakon pola sata i sve nas potjerali u sobe. Ne zadugo - pola sata kasnije cijeli je razred bio u dvjema sobama. Ostalo pretpostavite sami.

Sljedeće jutro, u vrijeme doručka, blagovaonica vrvi umirovljenicima. Horor. „Radosni“ i „puni životne energije“ krenuli smo u šetnju i razgledavanje - obilasci se nastavljaju. Naravno, nakon što policija napravi očevid jer su (vjerojatno) bistri Mađari pokušali provaliti u bus. Vidjeli smo prekrasne crkve, dvorce, parlamente itd. no svega nam je bilo i predosta. Samo smo željeli usnuti dubokim snom. Za oproštaj smo imali priliku doći na prekrasan vidikovac gdje se pruža beskrajan pogled na prekrasan grad, veliku i slavnu Budimpeštu. 

Sarajevo

Magdalena Novosel, II.c

U četvrtak, 16. listopada, u kasnim večernjim satima, negdje oko ponoći, s okretišta na Borongaju prema Sarajevu krenuli smo zajedno s 2. d, e i f razredom. Dugačak put do Sarajeva nekoliko smo puta prekinuli, uglavnom radi željenih pauza, ali i zbog jedne na koju nismo mogli utjecati.

Putovali smo uglavnom po noći, busevi su čak bili u redu, ali naravno da za spavanje nisu bili ni približno dobri. Stali smo nekoliko puta, prije i poslije granice s Bosnom i Hercegovinom, ali od svih stajanja zadnje je zasigurno najzanimljivije. Oko 6 ujutro, negdje u Bosni, vozilo iz suprotnog smjera udarilo je retrovizor našeg autobusa, pod prednjeg dijela busa u jednom je trenutku bio pun sitnih komadića stakla i u tom smo trenutku svi imali nekakvu groznu sliku u glavi jer nismo znali što nam se dogodilo. Narednih nekoliko sati proveli smo na benzinskoj okruženoj šumom i s nekoliko malo udaljenijih kuća. Zbog tog neplaniranog stajanja malo smo kasnili, prema planu, u Sarajevo. Kad smo napokon došli, gotovi svi smo se zaputili u ćevabdžinice. Ja nisam od toga imala puno jer ne jedem ćevape. Nakon slobodnog vremena zaputili smo se u obilazak grada u pratnji lokalnog vodiča Muhameda. Proveo nas je centrom grada i onda smo opet imali nešto slobodnog vremena prije dolaska u hotel Hayat.

U subotu ujutro krenuli smo pogledati vrelo Bosne i tunel spasa. Nakon toga krenuli smo za Travnik kroz koji nas je proveo naš vodič. Poslije Travnika krenuli smo prema našem zadnjem odredištu, Jajcu. Uz predivne vodopade u Jajcu završili smo naš dvodnevni izlet u Bosnu i Hercegovinu.

preskoči na navigaciju