Svi imamo svoje snove. No, mi zapravo ne znamo cijeniti ljepotu snova . Još dok smo bili mala djeca imali smo snove za koje su svi govorili da su nemogući. Vjerojatno smo zato i posustali u želji da ih ostvarimo, ili smo jednostavno odrasli. Snove je teško slijediti. Na putu do njihova ostvarenja ima puno uspona i padova. Većina ljudi odustane već na prvom padu. Zato je većina ljudi u svijetu tako ogorčena i tužna. Nema ničeg goreg od neostvarenog sna. To je zapravo kao da kiša pada u vašem životu svaki dan jer žalite za nečim što niste ostvarili. Tako se, ipak, ljudi sjete da bi mogli iznova sagraditi svoj san, da bi mogli ponovno probuditi u sebi želju za snovima. Ipak, snovi koji se čine tako neostvarivima ostvare se na kraju.

Marta Markotić, 1.a