Zet-ovci su se našli na zadnjem mjestu ljestvice najboljih gradskih prijevoza Europe za čije je rangiranje istraživanje proveo ADAC, najveći europski auto-moto klub s više od 16 milijuna članova. Kažem, ovo vas ne bi trebalo previše iznenaditi jer znate i sami kakav je javni prijevoz u Zagrebu s kojim se većina nas i sama svakodnevno suočava na putu u školu ili vikendom kad idemo van. ADAC je netom iznad nas stavio Ljubljanu, pa Budimpeštu dok su prva tri mjesta pripala Münchenu, Helsinkiu i Beču.

       Kriteriji u ovom istraživanju bili su jednostavni; brzina, udobnost i cijena prijevoza, jednostavnost prometne mreže te dostupnost informacija o prijevozu. Za naš dragi ZET u ADAC-u su napomenuli da je spor i da je dužina stanica dosta nesrazmjerna te da u mnoštvu naših tramvaja i autobusa postoji veliki odmak u kvaliteti jer našim ulicama još voze oni najstariji „Česi“ i „treske“. Mislim da se s većinom možemo složiti jer ponekad je veselje, kad nam tramvaj dođe na vrijeme, unutra ima mjesta za sjesti, dođemo na odredište bez problema i u tramvaju se ne nađe neki gnjavator koji mrtav pijan priča sam sa sobom, lufta svoje noge na stolcu ispred sebe ili davi putnike da su nepristojni jer su napravili gužvu u tramvaju, jednako zgoditku na Hrvatskoj lutriji, a i svatko ima nekog prijatelja koji je ponekad toliko sretan ugodnom vožnjom u tramvaju da to prepričava cijeli dan.

       Unatoč svemu tome, nisu nas zbog svega ukorili, ADAC je pohvalio zagrebačke cijene prijevoznih karata te mogućnost plaćanja SMS porukama. Dosta tipično, kod nas je najbolji onaj dio u kojem mi ostanemo bez novaca.  

       Ipak, na kraju, mislim da moramo biti zadovoljni uspjehom, 23. i nije tako daleko od 1., iako ne znamo gdje bismo bili da je u istraživanju sudjelovalo više gradova. Osim toga, tko zna što bi rekli da su istraživanje provodili prije par godina kad smo imali tek par niskopodnih tramvaja pa se Bandić svakom novom veselio ko' Božiću, a glavninu prijevoza obavljali su stari „Česi“ i Slavonci iz „Đure Đakovića“, tad nam nitko nije govorio koja je sljedeća stanica, a i vrata nisu pjevala svoju psihotičnu simfoniju prije zatvaranja. Ipak, da su cijenjeni ispitivači došli prije par godina, u nekom ludom scenariju možda bismo se i našli na nekom od prvih mjesta jer u to vrijeme ništa nije bilo ljepše od stare četvorke ili sedmice zimi sa slobodnim sjedalom samo za tebe, jer ti do škole toliko ugrije guzicu (ovo mi je promaklo u ispravljanju teksta)da se ne bi digao ni za sve novce svijeta, zamislite lica ispitivača u takvoj vožnji našim dragim Zagrebom. J

Matko Buntić, 4.e