Na svakom koraku osjete se mirisi svježih boja, prašine i svi ostali mirisi koji idu uz obnavljanje te se vide svakakve spravice koje zuje, čudna ljepila, boje, daske, nova vrata i prozori te slično. To nije nimalo spriječilo da se radnici uz sav mukotrpan rad i trud malo i zabavljaju. Njima očito ne smeta ovo hladno, snježno  jutro i činjenica da rade. Ali ne rade samo oni. Tu su i tete spremačice koje im pomažu, brišu, čiste... Kad smo ušli u školu, čuli smo nekakav iritantan zvuk u učionicama. Zatekli smo ih dok su strugale NAŠE žvakaće gume sa poda, klupa i stolica. Toliko nam ih je bilo žao da smo odlučili više ne bacati žvake na pod jer će to onda one opet morati teškim naporom ostrugati. Nije dovoljno to što moraju trošiti NEPOTREBNO energiju na tome, nego su morale i taj zvuk podnositi. Sami smo probali taj rad i vjerujte nam, nije lagano!  Zauzvrat smo im ponudili svoje kreme za ruke koje su im, nažalost, ispucale strugajući sve ovo.