preskoči na sadržaj

III. gimnazija Zagreb

Login

 

Još jednom na Krležinom Gvozdu

U četvrtak, 24. svibnja, učenici zagrebačkih srednjih škola ponovno su se okupili na memorijalnom prostoru Miroslava i Bele Krleže. Iako smo bili u znatnom manjem broju nego prošli put, bilo nam je uistinu zanimljivo.

Radionicu smo započeli razgovorom o knjigama „33 trenutka sreće“ i „Pjesma košnice“ koje smo trebali pročitati za domaću zadaću te smo radili vježbe vezane uz te knjige. Kasnije nam se osim voditelja radionice, Zorana Ferića, pridružio i književnik Miroslav Mićanović koji nam je predstavio posebnog gosta, skijaša Natka Zrnčića Dima. Natko nam je rekao da osim skijanja, jako voli čitati knjige. Također nam je pričao o svom odnosu s Ivicom i Antom Kostelićem za koje kaže da su mu vrlo dragi prijatelji i kolege. Natko voli čitati sve vrste knjiga, a jedna od dražih mu je knjiga Paskalove misli. Jedna od zanimljivosti koje je podijelio s nama jest da zna skoro sve citate iz Smogovaca što nam je i dokazao.

U ugodnom društvu, vrijeme nam je brzo proletjelo te se tako približio i sam kraj radionice. Iako su za našu grupu bile predviđene samo dvije radionice, zbog velikog zanimanja učenika, organizatori su odlučili da ćemo se ipak sastati još jednom čemu se uistinu radujemo!

Magdalena Margić, II. a

 

Prvi izlazak obilježen smijehom

Učenici 1. a svoj produženi vikend odlučili su započeti na najbolji mogući način. Razrednica nas je zbog nenadano dobrog ponašanja na proljetnom izletu  nagradila s našim prvim zajedničkim odlaskom u kino. Nagradom smo se svi oduševili. Odluka o filmu brzo je donesena. Jednoglasno smo se odlučili za komediju Američka pita 7: Okupljanje. Film govori o ponovnom susretu generacije 99' na 13. godišnjici njihove mature. Dugi vikend prije godišnjice odlučili su iskoristiti za prisjećanja na stare navike. Odlazili su na razuzdane tulume i na njima otkrivanju promjene u životima. Na kraju filma shvaćaju da su odrasli i odlučuju da će se svake godine nalaziti i zajedno provesti ludi vikend. Tokom cijelog  filma dvoranom je odjekivao smijeh. Naš prvi izlazak uspješno je završio i nadamo se da će nas profesorica još jednom do kraja školske godine odlučiti  nagraditi.

Darija Đukić,  I. a

 

Bilo je pre, pre, pre…

Dana 20. travnja 2012. prvi a i b razred krenuli su na izlet u Beč. Putovanje do Beča bilo je naporno jer smo svi bili vrlo umorni, a u busu nije nimalo lako spavati.
U Beč smo stigli oko 7:30 što je bilo i prerano jer se dvorac Schönbrunn otvara tek u 8:30. U tih sat vremena prošetali smo se oko dvorca, ali smo vidjeli samo mali dio okoliša jer je prostor oko dvorca ogroman. Uspostavilo se da je dvorac samo lijep i zanimljiv izvana, a poprilično dosadan i monoton iznutra. Mi smo vidjeli samo mali dio dvorca, ali sumnjam da je ostatak zanimljiviji.
Nakon toga provozali smo se centrom grada i vidjeli najznačajnije građevine kao što su:  palača Belvedere, najpoznatiju bečku ulicu - Ringstrasse, mnogobrojne muzeje i važnije trgove. Otišli smo u katedralu sv. Stjepana te smo nakon toga imali slobodno vrijeme. U vlastitom aranžmanu šetali smo Bečom, trošili novce u najpoznatijoj ulici za šoping u Beču ili jednostavno se vozili podzemnom po cijelom gradu. Na svu sreću nitko se nije izgubio te smo svi zajedno otišli pogledati Hundertwasserhaus.
Kiša je počela pljuštati kada smo već krenuli prema Zagrebu, čak je i vrijeme bilo na našoj strani. I na kraju bilo je to jedno prenaporno, prekratko i prekrasno iskustvo.

Matea Šoštarić, I. b

 

GRAZ

Nakon tjedana i tjedana dogovora, naša raska nametnula nam je jednodnevni izlet u Graz. U tom trenu bilo nam je svejedno, jer bolje da smo išli na jedan dan u Graz nego da smo petak proveli s maturantima u voljenoj Kušlanovoj.

I tako smo mi u petak krenuli put Graza. Uz jedno kratko stajanje stigli smo do prvog odredišta – dvorca Eggenberg. Nakon kratkog obilaska uz simpatičnu Angelu i njezin još simpatičniji englesko-njemački naglasak, u predivnom krajoliku fotkali smo se za profilne. Bilo je neuspješno. Uspjeli smo se skupiti i napraviti zajedničku fotografiju ispred dvorca (koju ne možete vidjeti na Zidnim novinama jer je moja malenkost zaboravila kabel od fotića). Krenuli smo u obilazak grada, prvo busom (jer je naš dragi vozač Luka okružio cijeli Graz tri puta), a zatim i pješke. Vodič Luka proveo nas je glavnom ulicom, rekao nam najvažnije stvari o gradu te smo se dogovorili kada i gdje ćemo se naći prije polaska za Zagreb.

Svi smo bili gladni pa smo poharali McDonald's kao da ga u Zagrebu nema. Jedini čar McDonald's-a u Grazu bio je što naša blagajnica nije znala ni njemački ni engleski nego francuski pa smo se morali snalazi rukama i nogama. Punih želudaca krenuli smo u šoping, što je bilo pomalo deprimirajuće, prvo jer smo se najeli, a zatim što ponuda i nije bila baš neka.

Zamjerka mojim dragim suučenicima jest što nitko nije želio ići na Schlossberg, brdo s kojeg se pruža pogled na cijeli Graz. Dragi moji gimnazijalci, tko zna kada ćete ponovno doći u Graz, koliko ćete tada platiti i željet ćete upoznati svu povijest i sve znamenitosti grda, a sada kad ste imali jedinstvenu priliku, bio je važniji šoping koji ste mogli obaviti u Zagrebu jer bi bio uspješniji nego što je bio tamo.

Uskoro nas je oprala i kiša pa je bilo bitno kupiti i kišobran da se slučajno ne bismo rastopili. Srećom, trajala je oko sat vremena.

Sreli smo i drage kolege iz prvih razreda koji su također bili u Grazu, ali su, za razliku od nas, vidjeli i tvornicu čokolade.

U Zagreb smo se vratili nasmijani, punih želudaca, s ponekom vrećicom iz H&M-a ili nekog drugog dućana, novim doživljajima, strahom od paunova (koji su čuvali dvorac jer su psi too mainstream) i željom za krevetom.

Lucija Gegić, II. a

 

Izlet Pula-Brijuni

Izgleda da smo, iako su nam svi mnogo puta bili rekli da ćemo na izlet ići u Beč, Gardeland ili Graz, ipak otišli negdje drugdje, puno bliže Hrvatskoj no što smo očekivali. Istina, I. c razred ove godine jedini je razred koji je za „nagradu“ ostao u Hrvatskoj.

Nakon što smo se svi barem dva tjedna žalili da stvarno ne želimo ostati u Hrvatskoj i da nešto takvo stvarno nije fer, naša razrednica je samo rekla da, za nas, stvarno nema smisla ići negdje gdje, izgleda, ima „puno stvari koje nam odvlače pozornost“. Ali ovaj izlet i ne bi bio toliki problem da  barem 2/3 razreda već nije bilo na Brijunima i u Puli, uključujući i mene. No, kako očito ništa nije moglo spriječiti taj izlet, naprotiv, razrednica je zaprijetila da ćemo na kraju otići u zoološki, pomirili smo se sa sudbinom.

Ali, usprkos svim „situacijama“ koje su se dogodile na putu, ovaj izlet ispao je mnogo bolji no što smo mogli i sanjati. Istina je, nas povijesne i geografske činjenice i ne zanimaju, tako da je gospođa vodič u vlakiću na Brijunima bila gotovo potpuno ignorirana, ali sve ostalo bilo je super. Prvo smo otišli u Pulu i nakon kratkog obilaska dobili smo slobodno nakon čega smo otišli na Veliki Brijun. Tamo smo se vozili vlakićem i malo razgledali otok te se poprilično vješto izvukli iz razgledavanja „rezidencije našeg druga Tita“ i ponovno dobili slobodno. Sve u svemu, ne podcjenjujte Hrvatsku, i ona pruža dovoljno zabave. A ni benzinske nisu loše.

Iva Pavlović, I. c

Izlet u kino

Ponekad nije potrebno puno kako bismo bili sretni. Budući da ove godine plaćamo maturalac, treći razredi škole su išli na izlet negdje u Zagrebu. Početni dogovor mog razreda bio je da ćemo ići u Maksimir u zološki vrt, ali se zbog vremenskih uvjeta taj plan promijenio. Mogli smo birati želimo li ići u kino ili u neki muzej grada Zagreba. Odabrali smo kino i mogu reći da nismo pogriješili. Gledali smo Američku pitu i smijeha nam nije nedostajalo. S ovim iskustvom mogu zasigurno reći da u dobrom društvu i s dobrim raspoloženjem ništa nije loše. Nadam se da smo dali dobar primjer sljedećim generacijama ako neće znati kamo ići.

Marina Panić, III. f

preskoči na navigaciju